| < | siječanj, 2012 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Siječanj 2012 (4)
Prosinac 2011 (7)
Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (12)
Rujan 2011 (6)
Kolovoz 2011 (2)
Srpanj 2011 (5)
Lipanj 2011 (8)
Svibanj 2011 (8)
Listopad 2010 (1)
Rujan 2010 (5)
Kolovoz 2010 (4)
Srpanj 2010 (3)
Lipanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (2)
Travanj 2010 (3)
Ožujak 2010 (5)
Veljača 2010 (5)
Siječanj 2010 (2)
Prosinac 2009 (1)
Studeni 2009 (4)
Listopad 2009 (6)
Srpanj 2009 (9)
Svibanj 2009 (6)
Travanj 2009 (7)
Ožujak 2009 (4)
Veljača 2009 (2)
Siječanj 2009 (4)
Prosinac 2008 (6)
Studeni 2008 (9)
Listopad 2008 (5)
Rujan 2008 (4)
Kolovoz 2008 (6)
Srpanj 2008 (6)
Lipanj 2008 (3)
Svibanj 2008 (2)
Travanj 2008 (5)
Ožujak 2008 (2)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (3)
Prosinac 2007 (4)
Studeni 2007 (7)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
jednostavan i ekonomičan način da se rashladite uz ugodnog sugovornika
najveći hrvatski konceptualni umjetnik
Većinom kratka priča i poezija, pokoji prijevod u noćima bez sna; ponešto o slikarstvu i vizualnim umjetnostima...
Sadržaj na ovom blogu plod je, pa tako i vlasništvo Hucovog bolesnog uma.
Svako neovlašteno korištenje sadržaja kažnjivo je prema Zakonu o Hucu, članak 3. stavak 5. za što je predviđena minimalna kazna sakaćenja: odstranjivanje desne šake i kastracija okrivljenika; ili maksimalna kazna sakaćenja: odstranjivanje svih ekstremiteta okrivljenika i kastracija, te brijanje na ćelavo okrivljenikove uže i šire rodbine jednako kao i njegovih kućnih ljubimaca.
Ukoliko okrivljenik ne posjeduje domaće životinje Hucov prijeki sud će mu ih dodijeliti i obrijati ih.
VITALNI
babl
sven adam ewin
pero u šaci
cvornata danca
modesti blejz
marchelina
dejmon
dobar momak neverin
dordora2
MORITURI TE SALUTANT
athena air
bolimozak
thewanderer
inhibitor
bloodeeleeshte
gdfgdgdfgfdghghg online
fdfdfdfdfd
20.01.2012., petak
momento za memento
 jučerašnji je dan bio pravo govno nisam uspio stvoriti ništa bile su neke slike u mojoj glavi, neki stihovi i mnoštvo priča ali tijelo mi je bilo tako umorno... čovječe... ja sam star čovjek na ove godine bez sustezanja pridodaj 30... ali vidio sam vas iz tramvaja koračale ste polako prema vratima našeg doma povratak sa posla iz vrtića t, je bila tako mala nije bilo šanse da me zamijetite bio sam samo još jedan tramvaj samo još jedan putnik u tramvaju. kretale ste se u smjeru zapada, a tramvaj je išao u smjeru istoka. potom je zastao na raskršću. poželio sam otvoriti prozor i zaurlati – EHEJJJJJJ... sasvim nepotrebno, pomislio sam za par ću minuta biti sa vama. upalilo se zeleno. iznenada me obuzeo paničan strah što ako se tramvaj više nikada ne zaustavi, što ako sam u Haronovoj lađi i zapravo već - mrtav. to je lako moglo biti. mrtav. unezvijereno sam gledao za vama. prokleto se vozilo udaljavalo i udaljavalo. nikako da stane. naposljetku izgubih vas iz vida. počeh se miriti sa sudbom kletom zasja suza u oku mom - gotovo je - procijedih. no brkati vozač ipak zaustavi kola vrata se otvore i ja kao topovsko đule razgrćući ljude grunem van eto, to je razlog što vas jučer tako čvrsto, u hodniku, grlih riječ nisam uspio izustiti. |
19.01.2012., četvrtak
NO MOON!
 o prokleti mjeseče, kako te mrzim od djetinjstva me iritiraš svojom pojavom tako si nametljivo, artificijelno govno na nebeskom svodu šepuriš se ovdje već tisućljećima glumiš nekog superstara, što li? zasjenjuješ sjaj skromnih zvijezda svojim mrtvačkim blještavilom? kada bih imao kakve jurisdikcije po planetarnim pitanjima odmah bih zapovjedio da te frknu u Marsovu orbitu pa se tamo, do besvijesti, vrti sa Fobosom i Demiosom nama ovdje ne trebaš samo smetaš i pjesme bi bez tebe izgledale više sexy ti si pokriće za fingirane osjećaje, koktel-romantizam patetičnu poeziju šiparica noćas osnivam klub mrzitelja mjeseca ne sumnjam, biti će strašno popularan pošto ga osnivam na Engleskom jeziku http://www.moonhaters.com potpisat ćemo peticiju i kada kucne čas najuriti ćemo te od kuda si došao. mjeseče, pizdo stara, jebo ja mater onome k'o te tu postavio. odi i pojebi se u dupe. muzika za ugođaj: Eric Coates, Saxo Rhapsody +(istovremeno) 528Hz DNA Frequency +4 pive P.S. i da se podsjetite tko je jedini i pravi CRNOJAJAŠ IKAD! |
10.01.2012., utorak
poput ptice na žici
 iz opusa Kad slikar fotografira zombiji zanijeme četiri izjutra, deveti siječnja, 2001. nesanica uvjeravam se, no znam, opet ja to oduzimam od sna, od sebe, ne bih li se izrazio. u kuhinji cevćim pivce i pišem vlastoručno urnebesne tajne spise. s ove strane ulice (ali samo s ove strane ulice!), ptice radosno poje kao u žuđeno proljetno jutro. kako je to moguće, pitam se, bit će da to čine ne bi li spasile svoja majušna pjesnička srca. ustajem i provjeravam tezu. toplomjer s vanjske strane prozora kaže: 0C. pjevaju, a nitko ne plaća. otvaram prozorsko krilo i ostavljam na pocinčanom limu hruskave kriške kruha namijenjene zubu mlinca, pohanoj piletini, vlastitim želučanim sokovima i hvala, potiho izustim. |
07.01.2012., subota
NOVOGODIŠNJA
 nepoznati bend besprijekorno je prašio u Tri guze Intuition, Your Mother Should Know, In The Mood, Charleston, Boogie Woogie... i svi oni bijahu tamo: Hemingway, Sylvia Plath, Ivana Brlić Mažuranić, Ćopić, Majakovski, Jesenjin, Hunter S. Thompson, Van Gogh, Račić, Kirchner, Pollock, Cobain, Karas, Raškaj, Sexton, Virginia Woolf... smijali su se, ozarenih lica, radosnih očiju, u dobrom raspoloženju smijali su se iskreno i glasno, dugo u zimsku noć pjesma za uvodnu špicu: John Lennon, Intuition |
22.12.2011., četvrtak
MOGUĆNOST OTOKA
 Poznavao sam tu djevojku, Ljerku, otac joj je bio arhitekt, i mati također pa je odlučila studirati arhitekturu. Na fakultetu je upoznala budućeg muža - arhitekta. Oženili su se i dobili dijete. Ni mlađa sestra Zozi nije iskakala iz šina. Postala je arhitektica i našla muža, dakako - arhitekta. Nekom prilikom upitao sam Ljerkinog prvorođenog što želi postati kada odraste. Ni trenutka nije dvojio, samouvjereno je izjavio - arhitekt. Ranko me je obavijestio kada su dobili drugo dijete. Nisam uputio čestitke, tek sam umorno konstatirao - Stig'o još jedan arhitekt. - Nemoj tako – pobunio se Romi – možda Anđelko razbije shemicu i postane slikar. - Je, sigurno... Vjerujte, ne pretjerujem. Tako je bilo. A pripovijest kaže još i to da su Ravnalići – uža i šira obitelj – živjeli i projektirali na obiteljskom imanju u podnožju plavičaste planine Rumor, na broju 6, u ulici Hermanna Bolléa. Živjeli su sjedilačkim životom u slozi i nikada nitko nije poželio napustiti rodnu grudu. Kuće su podizali jednu do druge te je vrlo brzo na Pimpekovom bregu niklo pravo malo naselje. Priča svakako ne bi bila toliko zapanjujuća da vrijeme i mjesto zbivanja nije današnja, khm, Europa. «A što se ti sekiraš», upitao me otac, psiholog , kada sam se jednom prilikom zakačio za temu o smislu i kvaliteti života «za neke ljude taj je način sasvim okej.» «Pa, nedvojbeno je lakše» otpovrnuo sam nervoznim glasom «krov nad glavom, radni prostor, infrastruktura, oružje i oruđe, poslovi – sve osigurano. Nakon četiri generacije to već zaslužuje etiketu obiteljska tradicija. Čovjek bi trebao biti krajnji tupan da uspije upropasti jedan tako uhodan projektni biro.» Pa sad, ako je to dobro za neke ljude, ako je dobro za većinu, za mene sigurno nije. Večeras, dok sjedim za kuhinjskim stolom i grickam bruskete sa okusom sira, cevćim pivce i tipkam post izložen sam prijetnji da me proglase svaštarom, a u konačnici i kardinalnim gubitnikom. No zabole me, moje je srce na strani samoniklih i odvažnih ljudi što si dozvoljavaju grešku, riskiraju poraz, zaobilaze lakši put i spremno se hvataju u koštac sa vlastitim nedostatcima, ograničenjima, slabostima... Oni su rekli da, kada su predci orlovskog pogleda i profila strogo i odlučno rekli ne! Tim srčanim usamljenicima što nastoje biti, a ne imati, stišćem ruku i podižem čašu u ovaj kasni sat. A votre santé ! |
16.12.2011., petak
ŠALA (KUMDERA)
 Šeću 2 neozvučena nogometna sudca, jedan kratkovidan, a jedan dalekovidan okolicom Splita. No oba branitelji utvrđenog poretka. - Hej, što je ono tamo – upita kratkovidni nogometni sudac dalekovidnog ugledavši truplo na stijenama koje čerče galebovi. - Ma, leš – odmahujući rukom odgovara dalekovidni zagonetno se smiješkajući. - Leš? - Ne, rekao sam ma, leš! - Aaaaa, kužim. Onda Šelam aleš kum! - Sad ja ne kužim. Daj mi i neki trag. - Čitaj ogledalno. - Ne mogu, nisam da Vinci i nemam ni olovku, ni papirić, ni ogledalo kod sebe. - Da imaš pročitao bi: muk šela maleŠ. - Muk šela maleŠ? Ček da razmislim. Aaaaa, kužim! Dobra fora. Ali čemu ono šela? - Šela je tu za promišljanje o klici uništenja, lakomislenosti, provincijskom prostakluku, nogometnom panegiriku, blistavoj karijeri, trci štakora, malom glupavku... - aaaaaaaaa... - ae... |