< | ožujak, 2024 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Ožujak 2024 (3)
Veljača 2024 (3)
Siječanj 2024 (4)
Prosinac 2023 (5)
Studeni 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (4)
Kolovoz 2023 (6)
Srpanj 2023 (1)
Lipanj 2023 (3)
Svibanj 2023 (5)
Travanj 2023 (5)
Ožujak 2023 (4)
Veljača 2023 (3)
Siječanj 2023 (4)
Prosinac 2022 (1)
Studeni 2022 (2)
Listopad 2022 (6)
Rujan 2022 (6)
Srpanj 2022 (2)
Lipanj 2022 (3)
Svibanj 2022 (3)
Travanj 2022 (4)
Ožujak 2022 (1)
Veljača 2022 (1)
Siječanj 2022 (2)
Prosinac 2021 (3)
Studeni 2021 (2)
Srpanj 2021 (1)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (6)
Ožujak 2021 (3)
Siječanj 2021 (2)
Prosinac 2020 (3)
Studeni 2020 (2)
Listopad 2020 (2)
Rujan 2020 (3)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (2)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (4)
Prosinac 2019 (1)
Listopad 2019 (2)
Rujan 2019 (2)
Kolovoz 2019 (2)
Srpanj 2019 (2)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Trenutno posjetitelja
Sveukupno posjetitelja
Opis bloga
Kratka priča, poezija
Upozorenje
Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom
Čitatelji o blogu
Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata
Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano
Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka
Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah
Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth
Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi.
Fuf.
- Alžbeta Bathory
di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg
Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin
sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine
u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth
Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja
Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v
samo ti roštaj! :)
- danijela1
čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz
zastrašujuća slika!
- jelenaslak
huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak
idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1
Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin
vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci
...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1
jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic
Ovo je trunku... disturbed
- Igness
jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg
odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall
...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj...
...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina
Huc, u čemu je problem?
- Nemanja
čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice
huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo
e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF
kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina
Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic
doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina
wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina
Kontakt:
18.03.2024., ponedjeljak
Baš zgodno
HAWAII WILDFIRES 2023 zrcalo današnjice, komadić agendice ili gdje god da zagrebeš ostaneš paf! koliko je zečja rupa duboka Hawaii su gorjeli četiri dana (utorak 8. kolovoza – petak, 11. kolovoza) a već peti dan na Amazonu je osvanula knjiga o sažganom Raju zaključak se nabrzaka izveo i za vatrenu kataklizmu okrivljene su klimatske promjene neovisni hr. novinar i aktivist zamijetio je kako je nemoguće napisati knjigu u tako kratkom roku te je ustvrdio da je knjigu napisala AI sa isprogramiranom zelenom agendom u tom smislu ostavio je komentar pod dig. izdanjem nakon čega je taj uradak povučen iz ponude teoretičari zavjere tvrdili su da je uzrok divljim vatrama DEW (Directed Energy Weapon) koju su tzv. Elite ili vladine agencije namjerno izazvale a naš se građanin grohotom nasmijao - O, bože glupih li krezubih ravnozemljaša! ne postoji takovo oružje i da postoji zašto bi to netko uopće učinio, govorili su kroz smijeh razlog uporabe DEW-a želja je Elite da otme zemlju domorodcima u Mauiu koji je odbijaju prodati ulagačkim kompanijama i bilijuneru Šećerbrdu odvraćali su podcasteri tvrdnja da je upotrjebljen DEW jesu video snimke iz Mauia što pokazuju stabla koja neoštećeno stoje dok su kuće i vozila oko njih spaljeni do temelja znanstveni odgovor je brzo stigao: određene biljke, znane kao pyrophytes adaptirale su se da mogu preživjeti vatrene stihije zahvaljujući termalnoj insolaciji ili iz nekih drugih razloga samo godinu dana kasnije britanci su se u mainstream medijima koji su vlasništvu međunarodnih investicijskih tvrtki pohvalili posve novim svemirskim oružjem tzv. Zmajskom vatrom provjera učinkovitosti oružja zbila se u Škotskoj kada je britanska vojska prvi put laserom napala zračne mete, pisao je sky news te članak popratio fotografijom gdje laserski snop s zemlje pogađa drona u zraku ko u ratovima zvijezda, rekao je naš građanin predvidljivih asocijacija no sve je to ionako stara tehnologija, stari izum teslina zraka mira koju su prekrstili u teslinu zraku smrti jer to opakije zvuči za to vrijeme naš je građanin došao s posla izveo peseka na ulicu da se olakša spremno pokupio njegov izmet u plastičnu vrećicu, pa se vratio doma uzeo pivo iz frižidera upalio računalo ušao u porno-svijet našao Veru i Nadeždu te ga izdrkao dok su se te dvije divne ukrajinske vještice s hazarskim genima i genima džingis kana poput zaigranih mačkica jezikom lickale čokoladne anuse za to vrijeme njegova supruga bila je na kozmetičkoj manikuri gdje je uljepšavala nokte i stavljala trajni lak a njegovo se najmlađe dijete sjeckalo žiletom u gimnazijskom wc-u srednja kći potajice se dopisivala s prikrivenim pedofilom a sin je kod psihijatra pričao o snovima u kojima autom gazi majku i potom olovom puni razredne kolege klaus schwab i njegov potrčko yuval harari imali su neke planove za njih… |
14.03.2024., četvrtak
Gdje spi tvoje srce
Te davne 2007. godine gostovao je u zagrebačkom Aquvariusu Billy’s Band, ruski muzički sastav koji je imao zvuk Tom Waitsa. Publike je bilo dovoljno, nas oko 100-tinjak, više-manje… BB je zatvorio koncert pjesmom: Gdje spi tvoje srce. Ta me je pjesma zbilja pogodila u žicu - imala je onaj ruski, da ne velim panslavenski patos - pogotovo što sam u tom trenutku patio zbog jedne znatno mlađe francuske feministkinje koja mi je u kozmičkom prolazu šapnula: „Možeš imat moje tijelo ali dušu ne…“ Samo što ja nisam tražio dušu, tek srce. Gdje spi tvoje srce I skončale su zimske mećave Zazvonile kaplje Zapah zemlje i okus bezumne ljubavi Pročitao sam sva tvoja pisma Koja ti više ni ne pamtiš U sivim mutnim slijepim danima Kaži mi gdje spi tvoje srce Ovu proljetnu noć I kad će vratit' se u svoj dom? Možebit da je sve ovo glupo Djetinje i neozbiljno No ja sam toliko želio biti s tobom Još uvijek nosim taj prsten I našu sliku u oronulom novčaniku I u crkvi zapalim svijeću za te Plakat', trpjet' i molit' se Ili napit' se i zapit' se i zaboravit'? Da, pljunuo sam tisuću puta na tebe Kaži mi gdje spi tvoje srce Ovu proljetnu noć I kad će vratit' se u svoj dom? Možebit da je sve ovo glupo Djetinje i neozbiljno No ja sam toliko želio biti s tobom Što će bit s ovim jutrom Hladnim i svijetlim Pijan i usamljen s tobom? Kaži mi s kim spava tvoje srce Ovu proljetnu noć I kad će vratit se u svoj dom? preveo i prilagodio: Meister Huc Billy’s Band is a Russian band from St. Petersburg playing blues, swing, jazz and rock. It was founded in 2001 by Billy Novick and Andrey Reznikov. They have 5 studio, 3 live albums, 3 singles and several compilations. They have participated in major jazz festivals in the United States and Canada.The musicians describe their style as "romantic alcojazz".They are one of the few popular bands in Russia which practice the DIY model: releasing, distributing and advertising records and organising concerts and tours themselves, and not signing a contract with a major record label or producer. |
07.03.2024., četvrtak
IZ DNEVNIKA ili još malo o dossieru Udba
Hokusai Kada je završio Japanska haiku poezija i njen kulturno povijesni okvir, Davideu nije polazilo za rukom pronaći izdavača. Knjiga je napokon tiskana o vlastitom trošku 1970. godine i postat će - kao druga iza Matvejevićevih razgovora s Krležom – bestseler godine. Potom će doživjeti reizdanje 1976. godine, ovaj put u nakladi Libera-a. Lijepa knjiga, poštena oprema, za razliku od prvog izdanja. U vrijeme prvog (samo)izdanja niti jedan urednik nije želio čak ni prelistati sadržaj. Zašto? Jer su urednici bili marksisti, lenjinisti, katkad i maoisti te su kao takvi zazirali od haikua zbog njegova buržoaskog podrijetla. U vrijeme drugog izdanja, dakle 1976. godine, Davide je predavao na Fakultetu strojarstva i brodogradnje. Jedan njegov student, nazovimo ga provizorno Ružica, koji je pak radio u redakciji Studenskog lista, obavijestio je dragog mu profu da se u novom broju sprema napad na nj. "Naša suradnica Slavenka D. dobila je „partijski zadatak“ da Vas što oštrije napadne", rekao je student Ružica. I doista, nekoliko dana kasnije, na tadašnjem Trgu Republike, noćni su kolporteri glasno izvikivali: "Nestručno, neodgovorno i nedopustivo pisanje profesora Devidea*“. Nije mu to bilo drago čuti. Članak je bio popraćen karikaturom Japanca što razgolićen sjedi pod rascvjetanom trešnjom i nožem po dijagonali para trbuh - radi seppuku. Ružica je isposlovao mogućnost odgovora, no Davide je odbio ulaziti u polemiku s drugaricom Slavenkom D. Bilo je još onih kojima je haiku ideološki smetao. Stigao je napad iz beogradske Književne reči. Članak je potpisao zagrebački kritičar N.J. (?) I slično... Fala bogu, licemjerja ne manjka pa je tako Branko Mikulić - visokopozicionirani dužnosnik SR Bosne i Hercegovine i osmi po redu predsjednik Saveznog izvršnog vijeća SFR Jugoslavije – u trenutku kada je trebalo graditi mostove s Japanom, uručio veleposlaniku Japana Davideovu knjigu, prvo izdanje, kao eto, i mi konja za trku imamo. Knjiga se tražila po čitavom gradu, da bi se napokon pronašla u jednom zagrebačkom antikvarijatu i Branko je pismeno – o čuda li mu komunističkog! – zahvalio vlasniku antikvarijata na knjizi. No nevolje s haikuom nisu prestajale. Jednom se događao Tjedan japanske kulture. Organizirana su predavanja, filmske projekcije, fotografske izložbe, izložbe tradicionalnih predmeta, gastronomske večeri, ceremonije čaja i slično. Devide je pozvan da u izlogu knjižare August Šenoa u tadašnjoj ulici Socijalističke revolucije (prethodno Crvene armije, danas Zvonimirovoj 17) izloži nešto vlastitih privatnih predmeta, japanskih knjiga, suvenira, časopisa, razglednica, što je i učinio. Iste večeri, pod okriljem mraka, smjerni i vrijedni diverzanti zamrčili su dvadeset metara izloga ilovačom, nanijevši time najviše štete ojađenim čistačicama koje su se namučile oprati skoreno blato s prozora… Slavenka D. u svojoj posljednjoj knjizi iz 2021. godine piše o slobodama u SFRJ. „… pa smo radili iz ovih mekših obrada, ne znam, Slavenku D.“, Željko Kekić, pripadnik bivše Službe državne sigurnosti Udbe u podcastu Velebit. bivše droce ponosno ulicama guraju dječja kolica Paralelno s Davideovim Na krilima noćnog paunčeta (antidnevnik prisjećanja) čitam Tinove izabrane prozne uratke i Protimbe Slobodana Novaka. Valja čitati domaće autore (iako počesto žele biti pametni, a nisu; to im je u amanet ostavio Krleža, a ponešto Matoš i Andrić), osvježavati zaboravljene, lapidarne izraze i odumiruće riječi, uživati u sintaksi materinjeg jezika, jer lako je neku zemlju pokoriti oružjem, no kada je pokoriš kulturom onda je stvarno kraj. (Prostor za razmišljanje: zablude Novog vala; uloga Stojedinice u američkom kulturnom imperijalizmu /hegemonizmu i sl.) U Protimbama Novak također spominje nešto vezano uz današnju udbaško-suradničku temu: ... povezan s nekoliko starih prijatelja, pa tako i s Čedom Variolom, kasnije dječjim piscem na radiju; s njim sam dijelio svoju skromnu sobu, čak i krevet (honni soiqui mal y pense (sram ga bilo tko pomisli loše, op. Meistera), bili smo dugo godina bliski, primio sam ga ponovo kada se oženio nekoliko godina kasnije u svoj stan na dvije-tri godine, kumovao mu... Na kraju me razočarao, shvatio sam da me već godinama cinka svojim udbaškim ucjenjivačima; o njemu sam s gorčinom napisao radio-dramu Zakrivljeno vrijeme… Novak također prepričava (ne)zgodu kada je njegova žena pomogla „krivoj“ osobi zbog čega kasnije nije mogla završiti faks i dobiti posao… Joža Manolić u Politici i domovini piše da je književnik Mladen Grakalić bio njihov čovjek. Ali koji Mladen? Senior ili Junior? Iznenada, prisjećam se vrbke za Gorssmutter. Njoj su odmah nakon poroda prvijenca, dok je zašivena ležala na bolničkom krevetu, pristupila dva operativca s prijedlogom da radi za Službu. Odbila je. Navaljivali su. Ne, ponovila je. Nameračili su se. Ne, ustrajala je. Bili su odvratni, rekla je. Izgovorivši to na licu joj se ocrtalo istinsko gađenje. Zbog nesuradnje, za odmazdu, nekoliko godina kasnije agenti su na njenom radnom mjestu spalili drveni sekreter zajedno sa višegodišnjim istraživanjem koje je provela u svrhu pisanja doktorske radnje. U kancelariji Doma zdravlja Trešnjevka izgorio tek taj komad namještaja i ništa više. Navodno je čuvar hitro reagirao i vatrogasnim aparatom spriječio daljnje širenje vatre. Što bi krezubi desničari rekli, SAPIENT SAFT ili pametnom kurčina! Grossmutter je nakon tog događaja zauvijek odustala od pisanja doktorata. Pred sam raspad države stanovita američka izdavačka kuća ponudila joj je da njen lik i djelo bude zastupljen na stranicama Who Is Who In Yugoslavia. I to je odbila. Snahe su je nagovarale - Dajte baka, ako ne radi sebe, onda zbog djece. Ali nije željela ni čuti. Bilo joj je dosta svega u tom socijalističkom egregoru. Kako se pak njezin suprug nosio s vrbovanjem zabilježio sam u Didovo NE! Također pamtim, u vlastitoj birtiji, naš se znameniti pjevač jadao: Da van rečen, ojađeno će Mirabu, Albina je otišla i odvela dicu. Bija san na turneji po Rusiji i kada san se torna kuća je bila ledena i prazna. I tišina je bola ka postolarsko šilo posrid srca. Traži san je i traži, ali nisan je moga naći. A onda san napokon sazna da je u Zagrebu s tin čovikom. Nabavija san broj. Nazva. Zavriskala je: Gotovo je! Basta! Finito! Priko mire mi je i tebe i tvojih turneja i tvojih kurbetina! Napokon san sritna! Napokon volin, volin s velikin V, razumiš! A ti beštijo, ti si moja najveće griška! Stukle su me te riči. Znate, meni je obitelj stožer i utvrda i svetinja i sve... ALO! ANTE! DONESI VAMO JOŠ JURE – zazva je Mirabu konobara pa je kontinja besidu: Ali vidi, ne bi ja ima ništa kontra tega da je to čisto, ali šporko je ka Kalafonja! Florijan i Đurđa nisu razumili šta Mirabu govori. Vidija je on znak upitnika ponad njihovih glava pa je ojasnija: UDBA! kriknija je ka ranjena zvir. UDBA joj je namistila jebača! U paklenoj Čentrali iskovali su plan, izradili psihokarton, do u detalj su je proštudirali a onda su poslali kurbinog sina – tog lipog Đejms Bonda - da joj ispuni ženske fantazme. E, da! lipo su joj uvalili! Pa dobro, neka su! Ali nije ona tu bitna. Meni su se svetili! Meni! Hrvatskom sinjalu! Patrioti! Katoliku! Konobar je donija litru. Mirabu je nasua žmul i eksnija. Poklen je operativac iša ča, nastavija je Mirabu. Partija je i romaca je finila. A što i da ostane, obavija je posal, razjeba je stvar. Poruči san ženi: vrati se, mila, sve ću ti oprostit! Znam da su ti namistili! Ali ni se tornala. Rekla je: neću, nima šanse! Pasali su dani, godine, ja i daje živni sam ka đukac nasukan na mul. I gledam u žmul od prekrupnega jada. A i moja jube zgrbljena isto glavinja kalama našeg mista sama. Dica su naresla. Študiraju po svitu. Mlađi sin je u Torinu, uči teologiju, drugi u Amsterdamu, zajebaje se, a kći sluša psihologiji na Sorboni. Misli da će tako svatit svoje rodtilje. I nešće ni da ščuje kako iz svega stoji UDBA! hladan proljetni vjetar odbjegle latice umalo zamijenih za novogodišnji snijeg Marko je bija dobar i pametan dečko, šest godin stariji od mene, i smatra san ga svojin bratom. A unda je otiša služit vojsku u JNA i vratija ižnje totalno prominjen. Priča mi je kroz smij, da je tamo prvo bija desetar, a onda čato, i da je svo to vrime vreba vojnike, zapričava ih, navodija da kažu nešto krivo, nešto šta se ne smi, pa ih druka nadređenima. Gleda san ga u čudu. Ma nisi valjda, nisan se moga načudit. O, jesan! reka je, a oči su mu ludo sjale. I tu je puknila naša jubav. On je nastavija jašit na toj prominjenoj svijesti i ubrzo se oženija imućnom Ercegovkom čiji su roditelji imali veze s tranzicijskim tajkunom koji ga je metnija za direktora jedne od svojih tvornica. Za godinu dana moj je prijan po zadatku razjeba tvornicu i – s obzirom na neke tadašnje političke struje i obračune – završija u pržunu na par godina. Na služenon je putu u inozemstvu, uporno je ponavljala njegova mati, al znali smo mi taj film. Kada je iziša vanka, rasta se. Poklen san sazna da se učlanija u neko polutajno društvo vitezova templara u kojen je nastavija tražiti svoju priliku i sriću. Skreta je sve više i više desno, udesno, do cionističkih supermatista. Ali to je tako: kad s nekin više nisi sinkron, on naprosto isčezne iz tvoje svisti a time i tvoje stvarnosti i tvog svita, pa čak i da živi u protunu do neš ga vidit. zrak visočja a ti u podnožju još uvijek dišeš stari život ... taj KOS je imao jako širok spektar što se i danas osjeti u Republici Hrvatskoj. Oni su imali jednu prekrasnu poziciju: svi su mladići tada morali ići u JNA i KOS je jednostavno imao tu mogućnost, da u godinu, dvije, koliko je trajao rok za pojedini rod, iskristalizira nekoga. Sad kad uzmete da se u tim godinama rađalo, ne znam, i do stotinjak tisuća djece i da je pola od toga bilo muško i moralo služiti vojsku, deset posto od njih je stavljeno na spisak tj. sigurno izvrbovano za vrijeme vojnog roka. Sad, kad čovjek jednom uđe u taj žrvanj on praktično ostaje do kraja života doušnik negdje na terenu. Ako je vrbovan u Paračinu, a živi, ne znam, u Ljubljani, to je savršeno funkcioniralo, jer po povratku u Ljubljanu, u svoje civilstvo, njega preuzima djelatnik KOS-a koji tamo dalje radi s njim, bez obzira je li on sada doktor ili voditelj na televiziji, ne znam, političar, cestar, ovo-ono, ali shvaćate…Tako da je KOS imao puno bolju poziciju nego što je to imala Služba državne sigurnosti, jer su imali ljude na dlanu, 24 sata na dan, čak i mogućnost nekakvog terora, pritiska, da ga dobije na to… A Služba državne bezbjednosti, to je ipak rad na terenu. Vi kada radite u civilnoj službi, pa trebate naći suradnika, e tu je sad to malo teže, jer čovjeka treba izvući iz nekog prostora, možda ga ucijeniti, pa vidjeti hoće li pristati-neće pristati, možda procijeniti bi li se to njemu sviđalo učiniti za neku protuuslugu i tako... Znači situacija tu bila malo teža nego u vojnom sustavu i zato je taj vojni sustav i ostao, da tako kažem, ograđen, i mi danas dosta trpimo posljedice onog što je KOS napravio u tih četrdeset i nešto godina. (Željko Kekić, bivši djelatnik UDBE, u Podcastu Mysterium #38) Udba je naša sudba! Kekić tvrdi da je od 45-90 godine za službu sve skupa radilo – bilo na vezi - oko 2 miliona običnih građana, koji su svojim ušima i očima, pripomogli sistemu da se održi. Prema njegovim riječima broj udbaša - službenika državne sigurnosti SRH – kretao se oko 800. Pri smijeni vlasti devedesetih bilo ih je točno 854. Nije bilo šanse da sami, bez suradnika, kontroliramo 4,5 miliona stanovnika Hrvatske, rekao je. veselilo me kada mi se žena omacila inače sam bez pretjeranog uzbuđenja gledao kako propadaju carstva ----------- *Denuncijaciju prof. Devidea moguće je naći u arhivi SL od 25.10.1976., str. 19. |
29.02.2024., četvrtak
Iz dnevnika
Gregory Crewdson U trenutku kada je Nietzsche plesao posve nag ispuštajuć zvukove iz savane u unajmljenoj sobi u Torinu, a supruga vlasnika virila kroz ključanicu sunce je mamilo na ulicu i sasma prosječnog picolisca. Lijep dan za hrvatovanje, pomislio sam. Ležao sam na otomanu i samonagovarao se na život. Ricco je dojavio: započeo je rat u Ukrajini! Rat je dakle trenutak istine, rekao sam. "Koju će duhovnu supstanciju na vidjelo iznijeti rat? Jedni kažu da je to pobjeda idealizma. Dugo su ga gušili materijalizam i utilitarizam, a sada ponovo izbija na vidjelo i ljudi su se opet spremni žrtvovati za nematerijalne vrijednosti: za narod, domovinu, čast. Zbog toga Ernst Troeltsch oduševljenje ratom naziva ponovnim vraćanjem "vjere u duh" koja će trijumfirati nad "divinizacijom novca", "oklijevajućom skepsom", "ovisnošću užitcima" i "tupom prepuštanju zakonitostima prirode"". Drugi, a to su ničeanci među filozofima života, u ratu vide oslobođenje živih snaga koje su bile paralizirane tijekom dugog razdoblja mira. Oni slave prirodnu stranu rata i kažu da je kultura napokon u doticaju s elementarnim. Rat je, piše Otto von Gierke, "kao najsilovitiji među razarateljima kulture ujedno i najmoćniji od stvaratelja kulture". Nietzscheov nakladnik u Americi je uhićen pod optužbom da je ratni agent "njemačkog monstruma Nietzkyja. Iz Sumraka idola:" Čovjek koji je postao slobodan, nogama će zgaziti prezira vrijednu vrstu dobrog osjećanja o kojem sanjaju kramari, kršćani, krave, žene, Englezi i drugi demokrati. Slobodan čovjek je ratnik." (…) Slobodan čovjek je ratnik. Sve više desničarskih ekstremista svoj novac zarađuje u njemačkim oružanim snagama, policiji, tajnim službama, carini – dakle, u sigurnosnim službama koje su odgovorne za zaštitu Njemačke. Ako je integritet (države) narušen iznutra, “onda je to posebno opasno za vladavinu prava i demokraciju”, kaže njemačka ministrica unutarnjih poslova Nancy Faeser i dodaje: ” Oni imaju pristup osjetljivim podacima, imaju specijalizirano znanje i ponekad pristup oružju.” Faeser smatra zastarjelom tezu o pojedincima počiniteljima, koja je dugo postojala: “Ne, desničarski ekstremisti se kreću u mrežama. No, ne unutar sigurnosnih tijela, već u privatnom okružju“. Deutsche Welle (…) Ustao sam i pustio si song: KRALJICA JANE OTPRILIKE Ono, kad ti majka vraća natrag sve tvoje pozivnice a tvoj otac, tvojoj sestri tumači da si umorna od sebe i svih svojih djela doći ćeš mi u posjet, Kraljice Jane, zar ne? doći ćeš mi u posjet, Kraljice Jane, zar ne? Ono, kada sve cvjetne dame žele natrag ono što si zajmila i kada miris njihovih ruža više ne treperi u zraku i kada sva tvoja djeca počnu da ti nižu zamjerke doći ćeš mi u posjet, Kraljice Jane, zar ne? doći ćeš mi u posjet, Kraljice Jane, zar ne? Ono, kad svi klaunovi što si naručivala umru u bitci ili za ništa i tebi dođe mučno od sveg tog vječno istog doći ćeš mi u posjet, Kraljice Jane, zar ne? doći ćeš mi u posjet, Kraljice Jane, zar ne? Ono, kada svi ti tvoji savjetodavci bace tablete podno tvojih nogu s namjerom da te ubijede u tvoju bol trude se dokazati kako tvoji zaključci valjaju biti mnogo drastičniji doći ćeš mi u posjet, Kraljice Jane, zar ne? doći ćeš mi u posjet, Kraljice Jane, zar ne? Ono, kad svi ti banditi kojima si okrenula drugi obraz bace marame i počnu da se žale i ti poželiš nekog s kim ne moraš razgovarati doći ćeš mi u posjet, Kraljice Jane, zar ne? doći ćeš mi u posjet, Kraljice Jane, zar ne? preveo i prilagodio: Meister Huc |
24.02.2024., subota
BIGLISANJE PROPAGANDNOG SLAVUJA
nema hljeba od Hljebnikova niti puške od Puškina nema burga od Erenburga niti čaja od Čajkovskog nema plodova od Jesenjina niti brašna od Bjelova nema lijeka od Osipa Mandeljštama hartijice od Bloka nema nit boja u Tolstoja ima nema vola, nema šina od Vološina livadnog cvijeća od Majkovskog nema niti mirisa od Cvetajeve nema četinara u Baljmonta breza u Ljermontova nema pelina od Gorkog ni kopejke u Rubljova zrno soli od Solženjicina nema nema repe u Rjepina niti mrkvice u Zajceva nema zdjele u Glinke odreska sirova u Serova nema konopa sidra Brodskog pa ni gunja u Bunjina dostojanstva u Dostojevskog nema nema AH! od Ahmatove niti MU! od Musorgskog od Maljevića osta tek pokoji malj ničeg nema.......ima očaja mraka i jada Sibirijada! Ja te pratim, u ruci mi strela… |