| < | travanj, 2012 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
Travanj 2012 (6)
Ožujak 2012 (3)
Veljača 2012 (5)
Siječanj 2012 (5)
Prosinac 2011 (7)
Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (12)
Rujan 2011 (6)
Kolovoz 2011 (2)
Srpanj 2011 (5)
Lipanj 2011 (8)
Svibanj 2011 (8)
Listopad 2010 (1)
Rujan 2010 (5)
Kolovoz 2010 (4)
Srpanj 2010 (3)
Lipanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (2)
Travanj 2010 (3)
Ožujak 2010 (5)
Veljača 2010 (5)
Siječanj 2010 (2)
Prosinac 2009 (1)
Studeni 2009 (4)
Listopad 2009 (6)
Srpanj 2009 (9)
Svibanj 2009 (6)
Travanj 2009 (7)
Ožujak 2009 (4)
Veljača 2009 (2)
Siječanj 2009 (4)
Prosinac 2008 (6)
Studeni 2008 (9)
Listopad 2008 (5)
Rujan 2008 (4)
Kolovoz 2008 (6)
Srpanj 2008 (6)
Lipanj 2008 (3)
Svibanj 2008 (2)
Travanj 2008 (5)
Ožujak 2008 (2)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (3)
Prosinac 2007 (4)
Studeni 2007 (7)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Sadržaj na ovom blogu plod je, pa tako i vlasništvo Hucovog bolesnog uma.
Svako neovlašteno korištenje sadržaja kažnjivo je prema Zakonu o Hucu, članak 3. stavak 5. za što je predviđena minimalna kazna sakaćenja: odstranjivanje desne šake i kastracija okrivljenika; ili maksimalna kazna sakaćenja: odstranjivanje svih ekstremiteta okrivljenika i kastracija, te brijanje na ćelavo okrivljenikove uže i šire rodbine jednako kao i njegovih kućnih ljubimaca.
Ukoliko okrivljenik ne posjeduje domaće životinje Hucov prijeki sud će mu ih dodijeliti i obrijati ih.
VITALNI
MORITURI TE SALUTANT
online
25.04.2012., srijeda
Koncert za dušu i orkestar
 - Vodim te na koncert – reče Harry – dobio sam karte. Bio sam toliko indisponiran da nisam ni pitao - kakav koncert? - Ne dozvoljavaju da se unutra unosi piće pa ćemo se poslužiti trikom – dodao je i iz ladice izvadio urinarnu vrećicu od katetera, napunio je viskijem, začepio, zalijepio ljepljivom trakom oko struka, sproveo cjevčicu do najgornjeg dugmeta te kopčicom od tanke bakrene žice okačio o nj. - Ha – kliknuo je zadovoljno. - Pravi si... - Sad ti – rekao je. - Ne da mi se. - Onda ću ja – rekao je – skidaj šulju. - Neću. Harry mi je počeo skidati šulju. - Što to radiš Harry – rekao sam. - Skidam te. - Harry, pederu! - Ne možeš tamo sjediti trijezan! Opasno je za mozak! Smontirao mi je vrećicu oko struka. Cugnuo sam na cjevčicu. - Nemoj piti na cjevčicu – vrisnuo je – imaš u boci. Treba ti za kasnije! - Harry... - Nemoj ti meni Harry... Popio sam iz boce. - Hajde idemo, zakasnit ćemo... Sjedio sam nepomično. - Diži dupe, kretenu. Digao sam svoje lijeno dupe. Izišli smo na ulicu. Zabljesnulo me sunce. Opsovao sam mu mater. Suncu. I Harryju. *** Sjedili smo okruženi ljudima u finim odijelima i potajno cevčili svoje piće. Gazbenik duge kose histerično je lupao po cijelom registru klavira. Orkestar se povremeno uključivao. - Avangarda – šapnu Harry i hijenski se zahihoće. Netko bi rekao da je muzičar bio unesen, ali meni se činio bijesnim. Tko ga je toliko razljutio, pitao sam se. Dečko? Majka? Vjerojatno majka. Majke mogu jako razljutiti svoju djecu. Kako bilo, klavir crvene mahagonij boje dobro je primao udarce i kako je vrijeme odmicalo virtuoz je bivao sve frustriraniji. Navijao sam za klavir. Potom su dogurali klavir bijele boje sa velikim hrvatskim grbom i glazbenik je prešao na nj. Pokušao ga je dohvatiti ljevicom, desnicom, midl kikom, ali nije išlo. Borba je prošla neriješeno. Potom su dogurali i treći - plavi klavir. Ovaj će ga dokrajčiti, ponadao sam se. Triang je označio početak borbe. Jadni Schubert, čitav život nije imao za klavir! Tek godinu dana prije smrti – a umro je u trideset i prvoj - uspio si je priuštiti jedan. A ovaj mamlaz.... Potegnuo sam guc. Pianist je usporio, vukao se neki adagio, nešto što je izdaleka nalikovalo na Rahmanjinov koncert za klavir i orkestar broj 2. Zijevnuo sam. I usnuo. ... Tri djevojčice pjevale su anđeoskim glasovima u dnevnom boravku. Jedna lijepa gospođa i ja slušali smo koncert. Dragi, šapne gospođa, djeca nam imaju apsolutan sluh, a mi nemamo ni za pijanino. - Što da radim - rekoh nemoćno slegnuvši ramenima - recesija. Po završetku koncerta najmanje me dijete upita – Tata, kada ćeš nam kupiti klavir? Suze mi briznuše na oči. - Preksutra – rekoh. Trebao im je taj klavir. I učiteljica klavira. Mlada, puna entuzijazma, oku ugodna. Proklet bio stari svjetski poredak, zagrmih u sebi. Proklet bio novi svjetski poredak, zagrmih u sebi. Hoćemo društvo izraslo na humanističkim zasadama! Dolje psihopatski društveni sistemi! Dolje gmazovi! Trgnuh se sav u jednoj vodi. Pianist je na pozornici kerozinom zalijevao klavire. - Ti obijesni gade – zaurlah i zelen od bijesa pojurih u njegovom smjeru. Na putu mi se ispriječilo osiguranje. Razgrnuh čuvare postojećeg poretka kao da su od kartona pa se uspeh na binu. One krupne dječje oči dale su mi nadljudsku snagu. Ščepao sam ga za vrat i počeo ga gutiti. Klaviri su gorjeli. Drvo je krckalo. Bezuspješno su nas pokušavali razdvojiti. Već je jednom nogom bio u grobu kada me je netko poprečnom flautom tresnuo po glavi. Izgubio sam svijest. Probudio sam se u zatvoru. Strašna bol parala mi je glavu. Došao je uniformirani brko. - Slobodan si – reče – neće te tužiti. Pa naravno, ovo je prvi put da se na njegovom koncertu dogodilo nešto životno, pomislih. Na izlasku me dočekao Harry. - Napravio si pravi kraval tamo, ali si obranio čast i dostojanstvo Republike Hrvatske! -zadovoljno reče. Nisam razumio o čemu priča. - Trebam piće – napomenuh – boli me glava. - Nema frke, ja častim. Lakim korakom zaputismo se u Tri guze. |
19.04.2012., četvrtak
Pastelizacija
|
Upravo sam pogledao kakvo nas vrijeme očekuje za vikend – poluoblačno. Bogovi mi zbilja nisu skloni. Tek što sam smislio pakleni plan – postat ću nedjeljni slikar – sjebe me vrijeme. Jer nedjeljni slikar i plein air jednostavno ne mogu jedno bez drugog. Prije četiri tjedna (u nedjelju 25, ožujka) u nedostatku divlje, neobuzdane prirode zaputih se na Savicu ne bih li se razigbao u slikarskom smislu. Vrijeme je bilo promjenjivo, snažan vjetar puhao je na mahove donoseći miris metana sa obližnjeg smetlišta. Blago ošamućeni ribiči pecali su u Zenu. Primijetio sam da se jedan strovalio sa stolca, pao u vodu i ostao plutati na površini kao krepani som. Drugi, na suprotnoj obali, otkopčao je hlače i počeo se oralno samozadovoljavati. Dekadentna buržoazija, pomislio sam između dva poteza pastelnog štapića. Risao sam sve dok nisam promrzao. Potom sam pošao kući. Rezultat:  Ovo je drugi pastel koji objavljujem na blogu. Podsjetimo se.  Ali brojka dva loša je za zdravlje. Stoga ću dodati i pastel broj 3.  Tri – Trinitry, to je već druga priča. Tri je sastavni dio kriptiranog koda kojim se otključavaju vrata Univerzuma. *** Pokucalo mi na vrata. - Agent Quadro, FBI – reče tip izrazito kockaste glave. - Kako vam mogu pomoći – upitah nastojeći prikriti svoju uznemirenost zbog tolike skockanosti. Pružio mi je fotografiju a4 formata. - Jeste li vidjeli ovog čovjeka? Na slici neki si je čovjek pušio kurac. Skorz si ga je strpao u usta. - Bojim se da ne – rekoh. - Pogledajte bolje. U pitanju je jedan od najtraženijih terorista na svijetu. Pogledao sam pažljivije. - Teško je reći. Imate li bolju fotku? - Na žalost ovo je jedini fotografski zapis tog gnjusnog gnjusa. - Žao mi je... Potom sam se sjetio. - ... ali... - Da? - oči mu zaiskriše. - ... vidio sam jednog gipkog ribiča koji činio slične radnje. - Gdje i kada? - Prije 4 tjedna, na Savici... - Hvala – reče i nesta mrakom zaogrnut. Zalio sam zrno graha i otišao spavati. |
13.04.2012., petak
Razgibavanje
 Dobre stvari* Redov je posao bio da čisti kuće sa sobama za iznajmljivanje** i često bi mi donio predmete umrlih. «nitko nije želio njegove stvari. pogledaj ovu košulju. više ne možeš kupiti košulju poput ove. i stavi te naočale. «fala, Rede.» «ajde, probaj ovaj šlafrok. joj što je dobar. jesi li ikada vidio išta slično?» «ne, ne, nisam.» «umro je u utorak, odjeni ga.» odjenuo sam ga. bio je gusto tkan poput popluna- težak, i žuto-zelen. stegnuo sam remen. «prevelik ti je ali dobro izgleda. on je bio krupan momak. dobro sam ga poznavao. radio je kao čistač i pio je malzbier.» «fala, Rede, iskoristit ću ga.» «trebaš kakvih čarapa? donjeg veša?» «ne, dobro stojim s tim.» Red je otišao očistiti još soba. * veliki kućni ogrtač bio je nešto poput onog što su kraljevi nosili u davna vremena. stvarno mi se sviđao. nikada nisam vidio išta slično u trgovinama. mora da se nasljeđivao iz generacije u generaciju. tu noć došla je moja nova cura, sjedili smo i cugali. još sam bio u fazi kada sam se trudio ostaviti dojam na nju. stoga sam nakon par piva rekao, «odmah se vraćam.» otišao sam u spavaću sobu, odjenuo kućni ogrtač i izišao sa pićem u ruci. «Isuse Kriste, što je to?» «to je, draga moja, klasa!» «prevelik je i otrcan. odakle ti?» «neki je tip umro pa su ga namjeravali baciti u smeće.» sjedoh do nje. «smrdi!» «nema ničeg lošeg u smrti», rekoh joj «ničeg zbog čega bi čovjek trebao zazirati od nje.» odlučio sam da joj ne pokažem košulju. niti moj novi par naočala za čitanje. tu noć nismo vodili ljubav. * sljedeći put kada je Red svratio imao je par kožnih rukavica. «ovaj je momak umro prošli petak. radio je u tvornici kutija. njegova se rodbina doklatila i ispraznila cijelu prostoriju. ali su zaboravili ovo. Našao sam ih na dnu ormara.» navukao sam ih. bile su zeru male ali gotovo nove, samo tanušna rupa na vrhu jednog prsta lijeve ruke. «hvala Rede, prekrasne su!» «ne možeš više naći rukavice poput ovih.» «da», rekoh« zar misliš da ne znam to?" C. Bukowski prijevod i prepjev: Meister Huc ----- * poema Dobre stvari prepjevana je iz Knjige novih poema2. Iako je Bukowski za života objavio 45 knjiga poezije, stotine njegovih pjesma sačuvano je – od strane Bukowskog i njegovog izdavača - za posthumna izdanja. ** rooming house – kuća sa sobama za najam jest bilo koja vrst stambene zgrade u kojoj najmitelj koristi tek jednu od soba za vlastite potrebe, dok se sve ostale prostorije – kuhinja, kupaonica i sl. – koriste zajednički. Kuća sa sobama za najam može biti obiteljska kuća, preinačeni hotel ili zgrada projektirana isključivo za tu namjenu. Važnost kuća za najam jest u tome što se radi o najjeftinijem obliku trajnog smještaja. Najmitelji su uglavnom samci, ljudi sa niskim primanjima, studenti, emigranti koji se još nisu snašli, izbjeglice, bijedni penzioneri, radno nesposobni ljudi, bivši psihijatrijski slučajevi, a u zadnje vrijeme zbog krize i recesije tu vrst smještaja potražuju i radni ljudi. muzika za ugođaj: mica trofrtaljka, hoće deda malo meda |
10.04.2012., utorak
stihovi godine
 svi nešto skrivaju to je nužnost, vele pa odlučih i ja... postoji mjesto i postoje dani u godini povučem se ako baš hoćete zbrišem nestanem pobjegnem u šumu onako konspirativno partizanski i tad nitko ne zna gdje sam u koru stabala džepnim nožićem djetinjstva urežem najbolje prošlogodišnje stihove potom se vratim u kraljevstvo i glumim gljivu gdje si bio, zahtijevaju odgovor cvokćući kliještama guzio sam Bambija, velim tjerajući po starom luda! to ih zadovoljava, smiju se i ne pitaju više... |