Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


 photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata

Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano

Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka

Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

28.08.2010., subota

Tamo gdje cvrčci glasnije sviraju ča-ča-ča

ca-ca-ca

(Radio drama, treći program hrvatskog radija.)

13.8. 2010., gradsko jezero, 16.30h. Tijelo udavljenika prekriveno je crnim plastičnim pokrovom. Unatoč tome, na svega par metara udaljenosti djeca se brćkaju u plićaku, ljudi bučno skaču u vodu.
Eugen (20) i Cvijeta (18) izležavaju se na suncu.


«Vidjela sam kada je ulazio u jezero.»
«Koga?»
«Mladića koji se utopio.»
«Zar?»
«Bio je kršan, samopouzdano je kročio u vodu. Čudno je to.»
«Smrt vreba na svakom koraku.»
«Život je tanji od najtanje travke.»
«Čas te ima, čas te nema.»
«Ne možeš računati sa budućnošću. To je glupo. Valja živjeti u trenutku. No kome to uspijeva?»
...
«Cvijeto, već neko vrijeme želim ti reći: jako mi se sviđaš.»
«I ti se meni sviđaš, Eugene.»
«Imaš nenadmašan dekolte, um ti je poput Rajskih vrtova. Želim te, sada i odmah! Već sljedeći tren možemo postati tek bolna uspomena naših bližnjih. A i oni će nas brzo zaboraviti. Naše lice i glas izblijedjet će poput reklama na suncu. Ništa neće ostati od nas. Bit ćemo samo još jedno ime u nizu pažljivo uklesanih imena na spomen ploči u prenatrpanom gradskom groblju koje će smrviti zub vremena. Naši strahovi, naše moralne dvojbe, sustezanja... sve će to nestati poput suza na kiši. Jebeš ga!»
«Eugene, imaš li dobar kurac?»
«Mala, ovdje čeka te devetnaest i pol centimetara. Debeo kao rođina zaseka, čvrst i težak poput čelika! Vidi!»
Ona spusti pogled i ugleda mrcinu sa buzdovankim glavićem kako znatiželjno proviruje iz kupaćih gaća.
«Ahhhh, zbilja je moćan!»
«Moćniji od Srebrnog letača
«Želim ga fafati.»
«Samo daj, seko!»
Cvijeta, iako vrelih, punašnih usana, na glasu je kao osrednja pušačica. No, nošena na krilima dubljih uvida, lišena okova obzirnosti, u paramparčad smrvljenih inhibicja, prepuštena instinktima čini to nenadmašno. Eugen osjeća da mu isisava leđnu moždinu, jastvo i bitak.
Slurp..slurp...
«...uh jebem ti... uh jebem ti...», ponavlja dok gubi svijest i pada u ponor.

3D televizori još uvijek su nedostižni prosječnom kupcu – no potreba je već stvorena trodimenzionalnim blockbusterima- pa građanstvo blagonaklono promatra nemoralan čin.

«Mamice, što to oni rade», pita Andrea(4).
«Igraju se», kaže Ivanka(43). «Tako su se mama i tata nekoć davno igrali.»
«Mogu li se ja tako igrati?»
«Ne. Ti si još mala.»
«Ali kada odrastem, onda ću moći?»
«Onda ćeš moći.»
«A kako se zove ta igra, majčice?»
«Lulanje lulača
«Lulanje lulača
«O, da!»
«Mogu li se sada ići igrati u pijesak?»
«Svakako. I evo ti dvadeset kuna, kupi si slatkač.»
«Hoću majčice. Hvala majčice.»

Policajac Hrvoje (33), znan kao Učitelj stvarnosti lijeno se gega stazom. Zamjećuje povredu zakona.

«KHHHM!, GOSPODO kakvo je to ponašanje?»
«Oh, oprostite gospodine, malo smo se zanijeli.»
«Da-da...», promuca Cvijeta crveneći se.
«Razgovarali smo o prolaznosti i smislu života i onda nas je kao na nekom perzijskom ćilimu ponijelo...»
«O smislu života, a?»
«Da, onaj mladić se utopio... i tako... pomisli smo kako je život krhak, kratak..»
«Kud bi došli da svi razmišljaju na taj način?»
«Znam, ali...»
«Policijski posao je rizično zanimanje, opasnost vreba na svakom ćošku. Život mi je ugrožen svake sekunde, pa ipak zbog toga ne ševim sve što stignem na javnom mjestu, zar ne?»
«Ne, ali...»
« Znate li vi da zbog ovog možete - prema Zakonu o prekršajima protiv javnog reda i mira - biti kažnjeni novčano ili zatvorskom kaznom do 30 dana?»
«Mi smo studenti, nemamo love, jedva kuburimo. Da ćubimo u zatvoru nema smisla. Možemo li umjesto toga biti kažnjeni nekim društveno korisnim radom?»
«Kako se zoveš, sine?»
«Eugen.»
«A ti curo?»
«Cvijeta.»
«Dakle, Eugene i Cvijeto, vi bi htjeli biti od društvene koristi?»
«Paaaa, bolje to nego u ćuzu.»
«Dođite ovamo.»

Učitelj stvarnosti povede usplahirene, mlade prijestupnike u zaklonjen šumarak, tamo gdje cvrčci glasnije sviraju ča-ča-ča..

«Eugene, momče, jesi li ti ikad pušio kurac?»
«Ne, pokušao sam si popljugati, ali nisam dovoljno savitljiv.»
«A ti Cvijeto, dušo, da li si ga ikada primila u guzu?»
«Nisam, gospodine.»
«Okej, onda ćemo ovako: ti ćeš mi ga Eugene popušiti, a ja ću zatim Cvijeti smjestiti u kantu. Nakon toga ćemo zaboravit čitavu stvar.»
«Ali...»
«Ali...»
«Nema ali, ili to ili zatvor. Nego, sagledajmo situaciju objektivno i sa vedrije strane: prije ili kasnije Eugen će nekome popušiti, a ti ćeš ga Cvijetka primiti u guzu. To je tako. Bez toga ne ide. Ja pak o svom Johnsonu vodim računa: čist je kao policijski dosje, uredno počešljan kao hitlerjugend, savitljiv kao ljeska, zdrav kao dren! Ludo ćemo se provesti. To je na kraju krajeva Smisao života. Vrhunska zabava, nije li?»
« U pravu ste », reče Eugen značajno pogledavši Cvijetu.
«Paaa, da...»
«Neka igre počnu...»



- 15:06 - Vox popljuvi (2) - Printaj me nježno - #

23.08.2010., ponedjeljak

!ET MILOV

! ET MILOV
Svako malo stigne mi SMS ili mail od te krasotice.
! ET MILOV, baš tako i nikako drugačije.
Otrcana ljubavna parola ili istinski osjećaj, pitam se.
Ostajem nijem na to. Eventualno odgovorim: Kino u 21h?
Pa odemo u kino... i krevet...
Osebujna osoba i uspješna, poslovna žena o kojoj mnogi sanjaju nedvojbeno računa na dublji i značajniji odnos. No ja sam prilično rezerviran. Ispunjava me nelagodom ta ogledalna dosjetka, et milov.
Dok joj nježno ljubim vrat
njuškam oprezno
u potrazi za tri molekule sumpora.

- 03:58 - Vox popljuvi (1) - Printaj me nježno - #

18.08.2010., srijeda

MAMIN SIN

Sjede na zidiću.
- Hoćeš da ti pokažem svoju pičkicu?
- Neću.
- Pederu!
Dječak joj odvali šamarčinu. Djevojčica se sruši s druge strane zida.
- Pederu – vrisnu ona odozdo.
On ustane s namjerom da joj skoči na glavu, no ona se hitro pridigne i zbriše na sigurnu udaljenost.
- Pederu – dovikne još jednom i otrča među kuće.
- Kurvo – pljune on za njom i pođe na suprotnu stranu.

Stan je bio pust. Mati je još bila na poslu.
Dječak iz frižidera izvadi Red-Bull, spusti rolete u svojoj sobi i upali računalo. U ugodnom polumraku, među gomilom CD-a potraži onaj sa natpisom Život buba.
CD čitač halapljivo proguta disk i automatski pokrene film.
Nabildani tip sa kaubojskim šeširom i kaubojskim čizmama mrčio je njegovu roditeljicu sve u šesnaest. Dobro uščuvana platinasta plavuša srednjih godina bezumno je vrištala izgubljena u vrtlogu strasti...
Zatim akteri promijeniše položaj. Zanesenošću nepatvorene ljubiteljice kurca gospođa M. započe majstorski oralno opsluživati obdarenog kauboja.
Dječak iz hlača izvadi svoje mlado spolovilo i poče polako drkati.
Te klinke zbilja su pretenciozne, pomisli.

- 14:26 - Vox popljuvi (6) - Printaj me nježno - #

16.08.2010., ponedjeljak

Brodski dnevnik nasukanog kapetana

25.7.2010. Sastavni dio unutrašnjeg habitusa



Parkirao sam svoju kramu od auta među u sablasno praznu garažu pod Arenom. Primjetio sam da čak i Hlo klipše na reglularan ulaz. Sjedio sam u polupraznoj VIP loži.
Thank you mr. Br.
Thank you mr. Cohen

1.8.2010. U sjeni indijskog oraha
u sjeni indijskog oraha
sve udaljeniji i udaljeniji
od računala
pišem

2.8.2010. Neo-Nazi, mrzitelj osmijeha u jidiškom kazalištu


Fiksirao sam ga u oči, usporavajući vrijeme do te mjere da sam pažljivo mogao promatrati kako se svijetlo-plava boja njegovih očiju pretače u olovno sivu, boju mržnje. Vidi ga, pomislio sam, puni oružje. Uskoro će iz tih suhih, tankih, naškubljenih usta nadrijeti bujica nekontroliranog bijesa u vidu najbezočnijih psovki. Urlajući, taj pijani ćelavac, jebat će mi sve po spisku samo zato što postojim. A onda će s neopravdanim gnjevom nasrnuti da me inihilira. Bijelo smeće. Navijač.

3.8.2010. Priča prva

Tada još nije bio tolika Zvijezda,
bio je televizijska zvjezdica.
Ručao je u Sofri
sa ženom i punicom.
Razmetao se govoreći glasno.
Godilo mu je da bude zamjećen.
Volio je sebe
i pornografiju.
Obično je to tako.

5.8.210. Oluja (praznik) te uškopljena duša M.P.Thompsona


Najčešće generalsko ime: JEBIMIR
Najčešće hipijevsko ime: JEB I MIR

čak i
glologuzi vrtni patuljak bez značajnije osobne biografije
nakon mnogogodišnje izloženosti atmosferilijama
stiče potrebne kvalifikacije
da ga se proglasi kuriozitetom
znamenitošću te
vrijednošću od nacionalnog značaja

6.8.2010. Tata je mazohist


tajo je mazohist
- Tata, tata, što je to mazohist?
- Dušo, mazohist je kovač vlastite nesreće, svirepi samojeb, uzgajivač mraka i rano-jutarnji eskapist...

9.8.2010. Mjesec Ramazana i prvi dan jeseni po Hucovom kalendaru

Abraham se nikako nije mogao načuditi Linkolnu kako mu taj pretvorni, mrgudni patuljak, koji ne vjeruje u klasično obrazovanje i koji legalno drži tečajeve prerušavanja (iako trivijalne, te su tehnike nevjerojatno učinkovite), može imponirati kao očinska figura. Kada bi se sjetio toga susprezao bi svoj bijes, doslovno da ne eksplodira.
Zadnjih dana san mu je bio isprekidan, kapci teški.
Zarekao se da će ga ubiti, kad-tad. Taljigajući se Srpskim željeznicama prema Istanbulu sve je, čini se, počelo dobivati dublji smisao. Stigao je u ranu zoru i punim plućima udahnuo dugo žuđeni mediteranski zrak. Još jedno utočište, predah, mjesto na kojem čovjek zakratko može biti barem prividno slobodan.
Pogledao je na sat. Prvi dan Ramazana.
Polako, koračajući uzbrdo, zaputio se prema Plavoj džamiji (1603. g. – 1617. g.) razmišljajući o zadnjem činu neoliberalnog kapitalizma i rekonvalescentnom lumpen proletarijatu. Trebala mu je kava, zapravo prava kahva za okrepu duše umornog putnika, u šalici kakvu nije mogao naći u svakom kutku planete. Mehmed Abar imao je doista lijepe kahvene takume. Sjeo je u njegovu kahvđinicu i zapalio cigaretu.

10.8.2010. Nesumnjivo, jesen je tu.

11.8.2010. Sirius

voda je šitala iz slavine
bezobzirno, ne vodeći računa o budućim generacijama, 'ladio sam pivo u kadi
odjednom mi se zacrnilo
pao sam
umjesto zviježđa koje obično vidim kada doživim grand mal
Kasiopeje, Malog i Velikom medvjeda, Perzeja i Zmaja
vidio sam plamteća slova u mrkoj noći
HUC IDI U KURAC!
zatim su se iza mene upalila neonska slova
Biblijske riječi bijahu ispisane njima
manjkala je samo 6 zapovijed
NE SAGRIJEŠI BLUDNO!
kada sam ponovo došao k sebi
bio sam sijed
naboran kao smežurana jabuka
30 godina stariji
svijet se promijenio
uspaljeni svemirci došli su iz mračnih dubina jebati frigidne zemljanke
one su sa jajoglavima proživljavale renesansu svog polnog života
od muškog primjerka homo sapiensa ostao je samo homo
hibridna rasa uzgajala se u savršenim inkubatorskim uvjetima
nogomet više nije bio popularan
tek neke podvodne igre koje nisam shvaćao
ako sam i shvaćao nisam prihvaćao
izgubio sam svoj svijet
nema većeg zla nego kada čovjek izgubi svoj svijet
evoluiraj ili umri, rekoše mi
napustio sam megapolis – pješice – bez jasnog cilja
na obali napuštenog svijeta ispleo sam otočnu kolibicu
razgovarajući sa životinjama često bih se sjetio Franje Asiškoga
čekao sam kraj
nedostajale su mi knjige
zrak je bio dobar
valovi umirujući
zvijezde su zrcalile prošlost
jedina poznata slika

14.8.2010. Menu


Sunetio se iz dosade.
Flambirao prepucij.

Uz jelo servirati ne posebno kisela vina, poput kvalitetnog Chardonaya ili Bijelog burgundijca!

(Upit: zar doista vjerujete da onih par hektara na Krku može dati sve one silne boce Žlahtine po trgovačkim centrima?)
(Upit1: Zar doista vjerujeta da Denis Kuljiš nije napisao Golu istinu?)

15.8.2010. Suvremeni varijete .

Bjesneći u snu
škrgućući na javi, polomio sam zube.
Tražim li to opravdan razlog da se maknem od kuće
i u jednoj od bivših zemlja-članica SFRJ popravim zube?
Ili ću nekome uskoro zavrnuti vrat?

16.8.2010. Tečaj sporog čitanja

«Ona nije glumica, zbog toga što nije žena, a nije žena zbog toga što joj čovjek ništa ne znači».

«Spavanje ne dolazi u obzir; umjesto da legnem, pripremam sebi jaku kavu. Nikakav korist od kreveta, samo bih nastavio da razmišljam.
Nesanica nije riječ koju koristim za oštru uzdrhtalost ponoćne bistrine. Tijekom dana, životne navike ometaju prava otkrića. Naučio sam da budem zahvalan za noćne sate koji pustoše nerve i kidaju vene – «dok se leži u nemirnoj ekstazi». Da bi se to željelo, i da bi se zadržalo, potrebna vam je jaka duša.
Zavlačim se sa kavom u jedan od mojih sirijskih ćoškova (nisam namjeravao da stvorim ovakav orijentalni okoliš; kako je on nastao?), opuštam se u blizini glatke, osvijetljene, prazne mjesečeve površine A.D. da bih razmotrio što mogu da učinim za rođaka Š. Zašto bilo šta da učinim? Zašto ga ne uputim na odjel dobrih namjera? Kada pet-šest puta posjeti sobu za dobre namjere, gotovo ću osjetiti da sam učinio nešto za njega. Uobičajene tehnike izbjegavanja neće, međutim, biti efikasne u slučaju rođaka Š.»

17.8.2010. Najmoćniji um.
Ovjesila je svoj spolni organ o vješalicu, ostavila napomenu na papiriću SLOBODNO SE POSLUŽITE, i pošla u drugi svijet. A noćas ako sluša nek' čuje bol...

18.8.2010. Sobe za ubojstvo
Začešljavam prorijeđenu, prosjedu kosu unatrag, Namještam najopakiji izraz lica.
Procjenjujem imam li ikakve šanse na političkoj burzi.


- 02:43 - Vox popljuvi (4) - Printaj me nježno - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>