Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata

Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano

Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka

Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

28.11.2011., ponedjeljak

DAR

sjecanje
Ilustracija: Anastatično sjećanje by Huc

Prije no što ću poći služiti vojsku uhvatio me paničan strah da bi me za mog izbivanja djevojka koju sam volio mogla prevariti. Nikako se nisam uspijevao osloboditi te neugodne pomisli.
Nekoliko dana prije polaska pozvao sam je ka sebi i uručio joj dar umotan u crveni svjetlucavi papir.
- Za tebe, dušo – rekoh.
- Što je to – upitala je raznježena.
- Otvori pa ćeš vidjeti.
Rastvorila je omot polako, uživajući u neizvjesnosti.
- Oh – izusti ona zapanjeno ugledavši ga.
- Da me ne zaboraviš dok čuvam domovinu – rekoh sa smiješkom.
- Divan je.
- I da se poslužiš kada te obuzme želja.
- Ti si totalno lud, ali baš te stoga volim – usklikne i strasno me poljubi.
- Evo i vazelin, ako ga poželiš staviti u stražnji otvor – dometnuh.
- Želim ga smjesta isprobati – prošapta - sjedi u naslonjač i gledaj!
Prebacio sam se s kreveta u naslonjač, ona se razgolitila i posvetila sebemilovanju. Nikada je prije nisam promatrao dok to čini. Iz njene raspukline procurio je sok. Potom je dohvatila poklonjenu alatku i turnula je u grotlo požude. U danima što će uslijedili često ću pod grubim vojničkim ćebetom ili dosađujući se na straži u sjećanje prizvati taj prizor. Uzbudio sam se, izvadio penis i također počeo onanirati. Zurili smo jedno drugome u oči mrcvareći svoje nabrekle, zacrvenjele polne organe. Istovremeno smo dosegli vrhunac.
- Skoro kao pravi – rekla je poslije.
Naravno, ništa nije moglo zamijeniti 20 centimetara živog mesa, ali ipak je to bio on, njegova slika i prilika. Naime što? U strahu od moguće nevjere odlučio sam odliti vlastitog đoku u erekciji. Prvo sam ga odlio u gipsu, a potom u bronci. To me koštalo toliko para da sam morao prodati auto i još pridodati višegodišnju ušteđevinu. Doista, svojski sam se potrudio da ne dođe do neželjenog razvoja događaja.
I nije, no veza nam se svejedno raspala nedugo nakon mog povratka. Hja što ćeš, pomislio sam, ljudski odnosi jednostavno nisu trajni.
Ona je nestala iz grada. Otišla je živjeti u zemlju klokana, rekoše mi znanci.
Od tada je prošlo trideset godina. Više se nismo sreli.
Sve do jučer.

Sjedio sam u Tri guze, čitao Poetiku prostora Gastona Bachelarda kada sam spazio poznato lice nekoliko stolova dalje.
- Anastazija – izustih.
- Huc...
Da, bila je to dobra stara Anastazija.
Zasjeli smo i izmijenili priče. S engleskim naglaskom prepričala mi je svoj život, a ja njoj neke zgode. Doista mi je bilo drago što je vidim. Oćutio sam nešto nalik na ganuće.
Ukratko, Anastazija je u Australiji ostvarila uspješnu znanstvenu karijeru. Sudjelovala je u timu koji je otkrio lijek protiv raka. Potom se udala za Johna, Australaca hrvatskih korijena, uspješnog arhitekta i poduzetnika pronicava uma. Divan i ispravan čovjek, rekla je, no povremeno vrlo zamoran. Zadržala se na toj opasci. Imali su osamnaestogodišnju kći Johannu, u Melburnu je studirala slikarstvo. Anastazija je bila vrlo ponosna na nju. Ljubazno sam se nasmiješio i nazdravio u njeno ime.
Nakon izvjesnog vremena pogledala je na sat.
- Uh, moram poći – rekla je uznemireno. - Znaš, od malobrojnih stvari koje sam tada ponijela sa sobom bio je i onaj poklon što si mi ga dao nekoliko dana prije polaska u vojsku.
- Zar – nasmijah se.
- Da, i mogu reći da je poslužio u vlažnim australskim noćima.
- Drago mi ako sam na bilo koji način pridonio otkriću lijeka protiv raka.
- Nakon vjenčanja spremila sam ga na tavan i sasvim zaboravila na nj. Neki dan sam ga ponovo pronašla, i to zamisli gdje: u ormaru, među gaćicama moje kćeri. Kurva mala! Voli isto što i njena majka.
Glasno se nasmijala.
- Bio je to vraški dobar kurac – zaključila je.
Složio sam se.
- Oprosti, možda je neumjesno pitanje, no služi li te još – priupitala je oprezno, a oči su joj se zakrijesle.
- Slabo – priznah neugodnu činjenicu - nije ni sjena kurcu kakav je nekada bio.
- Neka mu je onda vječna slava i hvala.
Kucnuli smo se.
Potom je pošla svojim putem, a ja sam nastavio čitati knjigu.
«Večernja svjetiljka na obiteljskom stolu također je središte jednog svijeta. Stol osvijetljen svjetiljkom sam po sebi je jedan mali svijet...»
- 15:10 - Vox popljuvi (3) - Printaj me nježno - #

24.11.2011., četvrtak

PROZA U SAMTERICAMA

Krčma kod Tri guze zatvorila je vrata oko ponoći. Žudio sam još jedno piće, a njega sam u ovom šugavom gradu mogao dobiti jedino još u diskoteci Mulder&Scully. Gnušao sam se tog mjesta, ipak sam ja bio starija, grubo otesana verzija muškarca, no žeđ je bila prejaka. Pregrizoh govno te požurih u ulicu Gorum.
Spustio sam se stubama u podrumske prostorije i probio kroz gomilu raspojanih šupaka do šanka.
- Pivo – rekoh nakinđerunom konobaru nalik na čudnovatog kljunaša.
Mladić je bio brz, no ja sam bio brži. Nije ni trepnuo, a ja zapovjedih - Još jedno!
Muzika je bila grozna, običn repetativni davež iz vešmašine. Brzo sam dovršio i drugo piće. Nakon trećeg počeo sam se osjećati više-manje udobno u vlastitoj koži.
- Haj – obratio mi se tanušni glasić sa desne strane.
Skrenuh pogled i u kadar mi uniđe oniža plavuša velikih sisa.
- Zašto ćubiš sam za šankom – zacvrkuta.
- Sam? Nisam sam. Imam pivkana.
Nasmiješila se.
- Dođi, idemo čagati.
- Ja ne čagam, čak niti sa zvijezdama.
- Zakaj ne?
- Zato kaj sam davno odčagal svoje.
- Joj daj ne kenjaj... idemo...
- Ne, stvarno ne.
Promotrila me ispitivačkim pogledom.
- Imaš bradu.
- Bogami imam.
- Nitko ovdje nema bradu. Da nisi Srbin?
- Ne bih rekao.
- Svejedno, dobro ti stoji.
- Tko je lijep sve mu dobro stoji - zaključih.
- Koliko godina imaš?
- Vjerojatno previše.
- Ne stvarno.
- Pogađaj.
- 31?
- Imam Isusove godine i ovdje pohranjeno svo znanje svijeta.
Kucnuo sam kažiprstom po ćelenci. Bila je to bezočna laž. Mislim godine, imao sam ih znatno više. Iz mene je progovarao alkohol.
- Svo znanje svijeta?
- Jebi me ako ne.
- Dobro, a što to znaš?
- Sve.
- Na primjer?
- Na primjer znam da je Poljski parlament 2004. ozbiljno razmatrao da Isusa Krista proglasi kraljem Poljske. Da je Nijazov, vođa svih Turkmena proglasio operu i balet nepotrebnim pa ih potom ukinuo. Isti je zabranio pjevanje na playback, preimenovao siječanj po sebi, a travanj po vlastitoj majci. Znam da je Pol Pot odgovoran za smrt milijun i pol ljudi. Da je Staljin ustvrdio: pojedinačna smrt je tragedija, milijun mrtvih to je već statistika. Da je milijun sekundi jednako 11 dana, 13 sati, 46 minuta i 40 sekundi. Da su svinje najinteligentnije domaće životinje...
- Dobro - prekinu me ona nervozno pa se privinu do mog uha i izmijenjenim maznim glasom konspirativno nadoda - al' ne znaš ništa o meni.
- Znam ponešto - rekoh nonšalantno.
- Kako to misliš – upita.
- Pa tako, imaš dvije maternice, tzv. uterus didelphys kao i tvoja majka koja čini onih trideset posto žena što su istovremeno nosile u obje: tebe je nosila u lijevoj, a jednojajčane blizance u desnoj maternici. Zoveš se Izabela, osamnaest ti je godina i na prvoj si godini prava - gađao sam nausmice.
- Nema šanse da to znaš – usklikne ona zinuvši u čudu.
- Rekao sam ti - zasjah pobjedonosno. - A sada pitanje za milijun dolara: tko je napisao Hoćeš li molim te, ušutjeti, molim te?
- Nemam blage.
- Carver. Ray Carver. I hoćeš li onda?
- Što?
- Začepiti, molim te.
Ošinula me bijesnim pogledom, prosiktala pederu i nestala u gužvari.
Ja ispih čašu do kraja.
- Ej, medeni, još jednog pivkana - doviknuh čudnovatom kljunašu.
Učinilo mi se da mu se sviđam.

- 12:21 - Vox popljuvi (0) - Printaj me nježno - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>