Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata

Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano

Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka

Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

07.06.2015., nedjelja

Oproštajni valcer 2

umrezen photo mreza_stuttgart_blog_zpsc6qvxopp.jpg

Probudio sam se gol u njezinom krevetu. Već je bila budna. Zurila je u mene velikim smeđim očima.
- Ej – rekoh zijevnuvši.
I dalje je zurila. Ni da trepne. Bilo je prilično nelagodno.
- Što radiš – upitao sam čudeći se.
- Gledam te.
- Prestani, molim te, to me čini anksioznim, odmah poželim neko piće…
- Znaš, ti si posljednji Hrvat s kojim ću ikada spavati – ispukne ona odnekud.
- O bogati, zar je sinoć bilo toliko loše?
- Ne, bilo je iznenađujuće dobro, jedna od boljih ševa u mom životu, ali…
- Ali… – napeto sam iščekivao sljedeći redak.
- … napuštam ovu zemlju, zauvijek.
- Kamo ćeš?
- U Novi Zeland.
- Novi Zeland, nova zemlja za nove ljude. Dobar odabir! No brijem da i ondje ima Hrvata.
- Izbjegavat ću ih.
- I ja bih isto, mislim kada bih otišao.
- Ta zašto ne pođeš?
- Baštinio sam gene za pasivu s obje strane familije. Kada bi mi netko na pladnju servirao odlazak ne bih ni sekundu dvojio, ovako ništa, ostat ću ovdje, istrunuti skupa sa Europom. Ili da me usvojiš nakon što stekneš državljanstvo – prisjetio sam se doktora Škrete.
- Da te usvojim – iznenadila se.
- Pa što ne?
- Stariji si od mene barem dvadeset godina.
- To ne bi trebao biti problem…
- Kako ne?
- Ja sam umjetnik, a umjetnik je eufemizam za retardiran. Umjetniku ne treba mecena, njemu treba skrbnik. Budi moj skrbnik, ja ću biti tvoj privat Retardo.
Nasmijala se.
- Smiješan si.
- Depresivni i suicidalni tipovi najbolji su komičari.
- Moram poći – reče iznenada.
- Hej, a da se još jednom prasnemo…
- Ne, moram ići.
Ustala je. Imala je zbilja divnu pozadinu. Jabučasta prda, vitka leđa, putrasta koža, mmmm…
Iz ormara je izvadila trudnički trbuh.
- Pomozi mi ovo zakopčati.
Sad, navikao sam ja na sve i svašta, ali ovo me istinski iznenadio. Dok sam zatezao remenje upitao sam:
- Čemu trbuh?
- Imam gomilu birokratskog posla za obaviti. Ovako će brže: invalidi i trudnice imaju prednost.
- Chapo, draga moja, chapo – uzviknuo sam oduševljen.
Potom sam upitao:
- Gdje si ga nabavila, prilično je vjerno izrađen.
- Naslijedila sam ga od majke, glumila je u amaterskom kazalištu, uglavnom kurve u visokoj trudnoći.
Riječi su bile gorke i ništa nisam imao dodati.
Odjenula je crvenu haljinu s cvjetnim uzorkom od tananog materijala. Na noge je natakla crvene štikle. Izgledala je, kako bi rekli u New Zealendu – fabulous, just fabulous…
- Izgledaš seksi, želim te – rekao sam.
- Pališ se na gravidne žene?
- Nipošto, oduvijek su mi bile odbojne, ali ti izgledaš veličanstveno s tim drobom.
Napravila je zavodnički pokret, izbacila bok, napućila usne i zatreptala okicama poput lutkice.
- Hajde, budi dobra, dođi tatici – navaljivao sam.
- Ne, moram poći. Već je deset sati. Hoćeš li biti tu kad se vratim?
- Bit ću gdjegod želiš da budem!
- Onda budi tu i fukat ćeš svoju trudnicu.
Poslala mi je zračni poljubac i otperjala. Ostao sam ležati u posteljini, zurio u plafon i mislio: ovo zbilja super ženska, mislim, stvarno super ženska! I strepio, ta ne zaljubljujem se valjda opet.
Proveli smo dva mjeseca zajedno, vrijeme je strahovito brzo prošlo. Ona je posvršavala sve poslove rušeći mostove za sobom. Od sveg što mi je ostalo ovdje jedino si ti, ustvrdila je jednu večer. Osjećao sam se povlaštenim.
U rano jesenje jutro odvezao sam ju na aerodrom. Nosio sam dva teška kofera. Nakon check-ina sjeli smo u kafić. Usta su se opirala riječima.
- Neću ti pisati – rekla je naposlje. – dovoljno te volim da ti to kažem. - Ni zvati – dodala je da stvari budu posve jasne.
- Fair enough – odvratio sam.
Oprostili smo se dugim zagrljajem. Poljubac je izostao. Osjećali smo da bi vulgalizirao trenutak, obezvrijedio bliskost koju smo u tom trenutku osjećali jedno prema drugom, ne kao ljubavnici, već kao ljudska bića.
- Bok – rekla je kao da ide u dućan.
- Bok – odvratio sam kao da se odmah vraća.
Niti jednom se nije osvrnula. Tako i valja, mila!
Uspeo sam se stepeništem u aerodromski restoran i naručio pivo. Odozgo sam promatrao kako se putnici ukrcavaju u avion zračnog prijevoznika Malaysia Airlines, među njima zamijetio sam i njenu žutu vestu. Nedugo zatim čelična se ptica počela rulati pistom, uhvatila zalet, odlijepila od tla i požurila u nebo. Dovršio sam piće, sjeo u stari izlupani Ford Focus i zaputio se doma. Bio sam istovremeno sretan i tužan. Sretan zbog nje i tužan zbog sebe.

Zrak u stanu bio je ustajao. Rastvorio sam prozore. Nakon dva mjeseca izbivanja, sve u hladnjaku se upljesnivilo, izgnjililo, raspalo. Ipak, utješno, dvije limenke bire bile su na hlađenju. Uzeo sam jednu i sjeo sam pred tv. Na pozadini mrtvog ekrana nazreo sam vlastiti odraz. Krcnuo sam limenku i nazdravio tom zatamnjenom, mutnom liku nasuprot.


muzika za ugođaj: The Raconteurs "Steady, As She Goes"

- 18:24 - Vox popljuvi (1) - Printaj me nježno - #

<< Arhiva >>